Welcome to Purgercity

Konačna odluka je donesena...

Imala sam najveću namjeru da izbrišem blog... No ipak me puno stvari veže uz njega... Mjeseci pisanja, uređivanja... Vjerojatno bi me i mnogi odgovarali od toga... Pa moja odluka glasi:
Ne brišem blog! Ali... Meni ga se stvarno ne da više pisati... Dosadan mi je i nemam volje. Ali pošto ga ne želim izbrisati, pustit ću ga neka tu leluja po internetskim vodama... Bez mojih novih postova... a još jedan razlog zbog kojeg ne želim izbrisati blog je taj što ću na ljeto, kad će mi biti kataFAKINGstrofično dosadno, opet htjet pisati blog, pa ću samo ovdje nastavit nakon duuuuge apstinencije... =)
Puno puno puno puno puno puno puno puno se zahvaljujem svima koji su me do sada pratili, tj. čitali... Svima koji su mi komentirali blog, naravno mom tajnom obožavatelju ()... Ostavljam vas u rukama drugih blogera...

Pusetina svima...




AKO UMREM SUTRA

Reko Bože da ti bolje odma priznam,
Ako umrem sutra i ne iziđem sa suncem idućega jutra,
Neka spale moje tijelo i čuvaju mi pepeo,
Neka slave samo nek im bude veselo
Neću bježat ako nema vremena,
Nište ne trga srce kao tuđa nevjera,
Ja ću svirat uz nebeske svirače
Pa da čuješ brate kako ova pjesma plače
Vratit ću se nazad ako umrem sutra,
Živjet ću u vašim riječima jednog jutra,
Kada sjetiš se kako bili sretni ste,
Iz dobre namjere zapali jednu za mene.
I ako budeš imaš jednu tu od mene
Ništ me ne drži više nego uspomene
Samo jednu stvar zamolit ću te fakat
Ako umrem sutra obećaj mi da nećeš plakat
Pali jednu svijeću ako umrem sutra
I ne vidiš me više sljedećega jutra,
Vidjet ćeš me opet kada smisao nađemo,
Vratit ću se nazad kao tvoj čuvar anđeo
Griješio sam, jesam, ne budi sad ljut
Al nekad krivi korak odredi cijeli put
Samo jednu stvar Bože još te molim
Pazi mi na majku i reci da ju volim
Ako umrem sutra... Ako umrem sutra...
Možda me neki zaborave odmah,
Možda neki niti ne primjete ko zna
Ako umrem sutra šaljem zadnji pozdrav
Siguran sam da ću vas još bolje upoznat
Onda kad me biti neće, sjeti me se kada iziđeš navečer
Ja bit ću sa vama tih dana ko i jučer
Možda me ne vidiš ali čut češ
Vidjet ću ko me voli, a da nisam znao
Vidjet ću koga boli, a da nisam znao
Javit ću se da sam sretno stig'o
Prvo doma, onda vama budeš vid'o
Pričam o svemu, ne moraš me slušat
Al možda je gore bolje nego tu sad
Ako sam zaslužio u srcu da me nosiš
Bit ću blizu ja ću pazit kako voziš
Ako umrem sutra... Ako umrem sutra...
Brate digni glavu gore ko da s vama tu sam
Pa mi sve to reci na glas, buraz ja te slušam
Nije važno kaj me nema više s vama sutra.
Naruči jednu i za mene ko da sjedim preko puta
Znam da žao ti je, al to nemoj priznat
Obriši te suze što ti klize preko lica
Nemoj da te drugi vide kako plačeš,
Brate znam da falim vam i da to ne pokažeš
Zato ne brini ovdje s vama bit ću stalno
Niste jedini, moja mama plače za mnom
To se ne može promjeniti, pa to je stvarno
Neko ode mlad a neko doživi duboku starost
Neko će me još i pamtit, a neko neće
gledat ću ko mi na groblju sve nosi cvijeće
Znaj da pazit ću na tebe kamo god da ideš
Brate vidimo se ovdje kad ovamo stigneš
Ako umrem sutra... Ako umrem sutra...
Ako umrem sutra... Ako umrem sutra...

Hm... Da... Ovu subotu je bio naš derbi... Dinamo - jajduk... I završilo je, naravno, pobjedom Dinama... 2:1... (Weeeeeeeeeee, pogodila sam rezultat...) Uglavnom....
Ne mogu baš puno komentirati utakmicu, jer sam bila na njoj, a znate kak već to ide... Ak si tamo, nije da baš puno pratiš igru... Osim ak si na zapadu... Ali ono kaj sam ja vidla od cijele utakmice je bilo odlično... A vidla sam golove... Dobro, ajde, nisu samo golovi bili... Ali onaj Eduardov prvi... Aaaaaaa... Predobrooo...
Uglavnom... Ta utakmica je naš jedini derbi, koji uostalom u smislu riječi derbi i nije derbi (jer riječ derbi dolazi iz engleskog, a englezima je derbi kao "gradska" utakmica, tipa Chelsea - Arsenal, Liverpool - Everton, Manchester United - Manchester City... itd...).. No nećemo filozofirat... Vjerovali ili ne, taj dvoboj naših nogmetnih "divova" je uvršten u najveće derbije na svijetu... Kao što su Real Madrid - barcelona i Boca Juniors - river plate ()... Mislim da je trenutno na drugom mjestu. Uglavnom... Pred tu utakmicu uvijek se događaju razni "skandali", nadmetanja i svađe... Što između trenera, što između igrača, između uprave, a naravno i između navijača! Novinari vole napuhivat to stanje pred utakmicu... Vole "prognozirat" nerede i najgore moguće stanje...
Uvijek se nadamo najljepšoj utakmici, jer kad pogledamo ko igra, to su naša dva najjača kluba, dakle s najboljim igračima, i očekujemo da ćemo vidjet ljepotu igre, da će ti igrači, ti "fantazisti" napraviti nešto što će nas ostaviti bez daha... No iz utakmice u utakmicu ništa se ne događa, a naše razočarenje raste... Ali... Kad si na stadionu... Kad osjetiš tu atmosferu... Navijanje... Zaboraviš na igru, zaboraviš na sve loše poteze napravljene od igrača tvog omiljenog kluba i sve je opet tako divno i tako nezaboravno... U mojem slučaju... U subotu... Kao što sam već rekla, nisam baš uspjela pogledat utakmicu kak Bog zapovijeda, ali mi je svejedno bilo odlično jer Dinamo je pobijedio!!!!
I na kraju zaključak...
"U ljepoti i klasnim potezima ni ovog puta nismo mogli uživati, no možda bismo trebali početi snižavati očekivanja koja se najavljuju uoči svakog okršaja. Dinamo i Hajduk nikad neće igrati "ljepotice" poput Reala i Barcelone, valjda nije potrebno objašnjavati zašto.
Ali ovaj derbi za sve nas ipak ima neku drugu draž, neki drugačiji osjećaj i drugačije emocije. Najlakše je reći "to ništa ne valja" i zalupiti vratima. Kako reče jedan kolega iz Sportnetove redakcije, "vi umjetnici idite gledati Ligu prvaka ako vam je do ljepote". I to je najveća istina. Koliko god nekvalitetan, negledljiv i predvidljiv bio, opet će iz godine u godinu puniti Poljud i Maksimir, dizati cijelu zemlju na noge. Jer je naš, jer je realan, jer je kad sve sumiramo - ipak ono najljepše što imamo.
Ovaj derbi je naše "ružno pače", za kojeg iz godine u godinu sanjamo kako će prerasti u prekrasnog labuda. Iako je naše "ružno pače" izgleda zapelo u pubertetu i ne uspijeva odrasti, vječna ljubav prema njemu ipak je snažnija od povremenog razočaranja..."


Eto... toliko o derbiju...

Obavijest: Ako ste možda prijmjetili... Sa strane je slika s linkom za Bass Mater FM... To vam je odličan internetski radio, koji "drži" jedan moj frend... Pa eto... Ak nemate pametnijeg posla, skoknite i zabavite se uz dobru mjuzu... (ŠEDOF!!! HOĆU NEKAJ ZA UZVRAT ZBOG REKLAME!!!! )

Pa-pa
pÜs

Ovu nedjelju provela sam u Veneciji... Neću baš puno pisati o provodu, već ću samo slike staviti, s pokojim komentarom... Slika će bit pun ku.... kufer! Sve kaj trebate znati je da mi je bilo preprepreprepreprepreprepreprepreprepreprepreprejeeeebeno! Htjela bi se vratiti... Ali... Koliko god da mi je dobro bilo, želim da neki znaju (a ja se nadam da će se oni prepoznati tu) da ih ni u jednom trenutku nisam zaboravila i da sam cijelo vrijeme mislila na njih!!!

A sad slijedi "slajdšou"...

Kelso u autobusu s mojim naočalama...


Evo ljudi... Meet Dan... He's the newbie...




Na brodu kojih nas je odveo do Venecije...


Kelso, ČM i moja malenkost
Zexy Ana...


Kosa mi viori na vjetru...



A sad Venecija i njene maske...




Napaljeni fratar...
Po meni najbolja maska... Baš je genijalna!
Paizza San Marco...
Zaštitni znak Venecije...
Ponte Rialto (most Rialto...)
Pogled s Rialta
Ponte dei sospiri... (most uzdisaja)
Horoskop...
Guuuužvaaaa...

Toranj...

Nešto hrvatsko...
Venecijanski ban Jelačić...
Jedna tetka...
Druga tetka...
Jack Spearow...
A ovo bi bili naši dragi španjolčeki...



A ovo smo mi u Veneciji... =)

ČM sa predobrim tipom... Kojem je uletila bezveze... Pa zapravo... Možda i nije bilo bezveze...
Ifa, Župko i ja...
Mi iz razreda koji smo bili u Veneciji... Ovo je slikano taman kad smo se iskrcali s broda...
Naš stol u jednom bircu di je cappuccino koštao - 4 EURA!!!
Cota i konobar...
Ekipa i pol...
Kelso... BUU!!!
Cota i njen balon od cijelog paketa Hubba Bubba žvaka...



I ovo je odlazak...


Ifa and me...



Aaaaaaaaaa... Napokon gotovo... Mislim da imam 38 slika... Uglavnom... Uživajte...

Vojim vas...

U tamnoj noći, usamljena, bez tvojih riječi u mojim ušima, bez tvojih usana na mojim usnama, bez tvog pogleda na mojim očima, razmišljala sam duboko, nadajući se da ću uspjeti pronaći odgovor. To pitanje zbog kojeg spavati nisam mogla, koje mi je izjedalo dušu i srce, nije mi dalo mira... Da li je ono što smo imali, ono je što je bilo toliko slatko, ono zbog čega je svaka sekunda moga života bila ispunjena srećom, zadovoljstvom i nadom, ono za što sam mislila da nikad neće završiti i nestati iz moga života u samo treptaj oka, bilo uistinu iskreno, pravo i vrijedno svakog trenutka potraćenog na to? Da li je to bila ljubav, moja prva prava ljubav? Jesam li te uistinu voljela ili su to samo bile puke priče?
Poslije shvaćanja činjenice da odkad te nema u mom životu, ne prestajem misliti na tebe, u mojoj glavi se okreću sijećanja na sve što smo zajedno prošli, došla sam do spoznaje da sam te voljela i obožavala svim svojim srcem. Sada mi se vrte nova pitanja, nove muke, nova traženja izlaza iz ovog prokletog, a opet tako predivnog, tako jednistvenog, tako nezaboravnog i misterioznog osjećaja zvanog LJUBAV. Hoću li ikada opet moći osjetiti ovakvu ljubav? Hoću li ikada moći voljeti nekoga kao što tebe, zapravo još uvijek volim...? Odgovore na ova pitanja neću dobiti tako brzo, bar ne dok sasvim ne odeš iz mog srca, iz moje glave, iz mog života...

Vrijeme: 10:09
Mjesto: Moj plavi sobičak
Inpiracija: Nema je ni trunkicu
Baljezganje: Na ntu potenciju...

Pa da počnemo... Prvo: zahvaljujem se svim mojim vjernim čitateljima, a i onima koji tu slučajno zalutaju, što sam napokon ispunila kvotu od 3000 posjetitelja, dobro... Sad ih je i malo više... I, kad sam taj broj prešla, sad slobodno mogu zatvorit blog... Hahahahahaha... Šala... A već ste se ponadali... hehehehe

Uglavnom... Ovaj post je trebao biti napisan kad osvojimo zlatnu medalju, no međutim, onaj faking zajebati i najgluplji na svijetu sistem nam to nije dopustio... Ja i dalje ne razumijem kako je moguće da smo mi s 9 pobjeda i jednim porazom 5.???????????? Kako????????? Zapravo... Uopće ne želim više misliti na to... Što je bilo, bilo je. EP je naše, a onda 2009. (ako i to ne pođe po zlu, pa nam otmu domaćinstvo) mi odnosimo zlato! Definitivno! Uglavnom...
A tiny recapitulation:
1. Njemačka ()
2. Poljska ()
3. Danska
4. Francuska ()
5. HRVATSKA ()

Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... Jučer sam dobila 5 iz talijanskog... Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... To nije bilo čudno prošle godine, al ove... Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa... Čak sam slikala to di piše moje cijenjeno ime i ocjena...
Uglavnom... Osim te petice iz talijanskog još se nekaj dogodilo... Što mi je bilo vrlo vrlo vrlo vrlo neočekivano, no ne želim govoriti o tome, jer sam na neki način u jednom prijašnjem postu obećala...

I dakle... Pošto je jučer bio tako divan dan, nakon duuuugo vremena, dođe moj predragi tatica s posla navečer i uspije mi upropastiti cijeli gotovo savršeni dan! aaaaaaaaaaaaaa... pošizila sam...

Uglavnom...

Ovako... Inače, ja i knjige smo ko krava i balet... Mene vidjet da čitam knjigu? Đizs.... To je bilo teško i u snu! Zadnja lektira koju sam pročitala je bila valjda Pale sam na svijetu! Dobro... Nije... Hamlet je... al prije Hamleta duuugo duuuugo ništa... Uglavnom... Što htjedoh reći... Dakle... Na nagovor mojih frendova, koji su pročitali tu savršenu knjigu, i ja sam uzela da ju pročitam... Bila sam dosta skeptična prema toj knjizi, baš iz razloga kaj svi koji su ju pročitali rekli su da je savršena... I baš nisam imala volje čitat ju. Uglavnom... Knjigu sam dobila jednog divnog utorka. Ali, tek u srijedu navečer sam ju počela čitat. Pročitala sam kojih 45 strana, i ne mogu reć da me se nešto dojmilo... ALI! Daljni tijek radnje... Isuse Kriste! Ja se od te knjige nisam mogla odvojit!!!! Čitala sam svaku večer do 2 u ujutro, pa čak u petak i do 4 ujutro! Uglavnom... Zahvaljujući mom ne baš dobrom zdravstvenom stanju u subotu nisam mogla van, pa sam ostala doma i čitala knjigu... I pročitala ju... I onda sam se legla kao da idem spavat, no vratila sam se na pola knjiga i sve ispočetka... Onda, u nedjelju ujutro sam se probudila i opet se vratila na najdraži dio pa ga pročitala... Mnogi su mi rekli da sam postala opsjednuta, što je rezultiralo time da mi je mama uzela knjigu i sakrila mi ju je! A što je najbolje, ta knjiga uopće nije moja, i onda sam ju u ponedjeljak ujutro trebala ić budit ne bi li mi ju je dala... Uglavnom... Knjiga je bolesno predobra! Ne možeš se zasitit... Kad završiš čitat hoćeš još i još i još... I da! Nisam nabitniju stvar rekla! Zapravo ti ne postaneš opsjednut knjigom, već jednim likom! Zaljubiš se u lika iz knjigeee!!! Aaaaaaaaaa... Bolesno! Uglavnom... Da ne duljim... Tu knjigu preporujučujem svima! Svi, svi, svi ju možete pročitat! Vjerujte mi! A oni koji baš vole čitat, njima će to biti poslastica za doručak (što god to trebalo u prenesenom značenju značit!)
Pa da napokon otkrijem ono najbitnije od cijele knjige... Knjiga se zove Sumrak. Napisala ju je Stephenie Meyer. Od te knjige postoje još dva nastavka. Mladi mjesec i Pomračina. Osim Sumraka kod nas ima za kupit Mladi mjesec, no nije preveden na hrvatski... Dok za Pomračinu ništa ne znam... Znam samo da bi trebala postojat...
I da! Stephenie Meyer ima svoju stranicu i tamo možete naći sve o toj knjizi... Twilight

I to bi bilo to od mene...

Evo mene s novim postom... Napokon... Od svih poklona kaj sam dobila za svoj dragi 16. rođendan, pokazala bum vam najdraži...
Ovaj... Oprostite na malo lošijoj slici, al problem je to kaj nemam baterije u fotiću, pa sam s mobom slikala...
Uglavnom... Here it is!



Ako neki ne znaju () to je dres engleske nogometne reprezentacije koji si ja već duuugo želim... Pa zato zahvaljujem svojim draaagim frendovima: Ivi, Teni, Niki, Tei, Kelsu, Ivni, Tibbyju i Ptiću... (Jao meni ak sam nekog zaboravila... ) na ovom predivnom poklonu...


Pa idemo dalje... Već otp. tjedan dana znamo da ćemo dobit novog učenika... I danas je došao taj dan! Došavši u školu svi smo promatrali svaku novu facu koju bi vidli oko škole i u školi... Al mogu reć da nam je pao kamen sa srca kad smo vidli ko nam je novi kolega iz razreda naspram ovih nekih koje smo gedali... No uglavnom... Dečko je super... Sve najbolje o njemu zasad mislim i nadam se da će tak i ostat (makar ne vidim razlog zašto ne bi)... I da još nekaj napomenem... Obožavam svoj razred!


Idemo dalje... Uglavnom... Kao što znate, počelo je Svijetsko prvenstvo u rukometu... Mi smo bili u skupini s Marokom, Rusijom i Koreom... Do danas smo odigrali sve utakmice s njima i kao prvi u skupini nastavljamo natjecanje u novoj skupini, koja je naravno teža, a u njoj su sljedeće države: Španjolska, Mađarska, Danska, Rusija i Češka... Smatram da ćemo se namučit sa Španjolskom i mislim da je tu lagano i upitna pobjeda, no vidjet ćemo.. Držimo fige! Ova zadnja tri dana odigrali smo 3 utakmice... Prva je bila protiv Maroka... To je bila onako... osrednja utakmica koju smo s zadovoljavajućom razlikom dobili. 32:25 je bilo... No druga utakmica je bila fascinantna! Pobjeda od 18 razlike (41:23)!!! To je bilo čak i tužno za gledat... Mlatili smo te Koreance... Užas... Igrali smo bolje nego ikad prije... Smatram da nakon tog jučer, Koreancima bi bilo bolje da odu badminton igrat... Danas je bila utakmica protiv Rusije koja je bila najteža do sad... Dobili smo Rusiju s 5 razlike... No po mom mišljenju, moglo je to i bolje bit... =) Dalje nastavljamo s istim žarom i krećemo u novi pohod na zlatnu medalju!!!


Toliko od mene... Slijedeći post možete očekivat vjerojatno nakon osvojene zlatne medalje!

Dakle ovako... Jučer sam bila na prvoj utakmici Cibone... Kao što vjerojatno mnogi znaju igrali su protiv Partizana. I naravno pobijedili ih! Rezutat je bio 89:72, ak se ne varam... Uglavnom... Mi smo bile u žutom sektoru... Sektoru u kojem se NAVIJALO. Otp. 2 reda iznad nas su bili oni koji su "vodili" navijanje i cijelu tekmu stajali... (i naravno navijali). Kaj se tiče navijanja, uglavnom je isto ko i na stadionu (kaj se tiče pjesama). Različito je ono: Heja, heja Cibosi... Ostalo se promjeni Dinamo - Cibona ili stadion - dvorana... Baš se dobro navijalo i ja sam zadovoljna. Kažu da se nije nekaj posebno čulo na telki, al nema veze!
Nisam ja baš neki ljubitelj košarke bila. Volim NBA ligu i volim tu našu Euroligu, al to mi je vrhunac. Al nakon ovog jučer, samo razmišljam koja je slijedeća tekma na koju bi mogla ići...
Btw... Bilo je dosta zgodnih gledatelja...
Uglavnom... Evo par sličica, da vam dočaram atmosferu... =)








Uglavnom... Eto tolko od mene. S napomenom da sam bila prisiljena napisat ovaj post...


Pozz...

Hm... Prošlo je već osam dana od Nove godine, a kod mene promjena nema...
Imam neke ciljeve zacrtane i samo molim Boga da ih uspijem ostvarit...
Najveći cilj mi je otići u Španjolsku... Priliku imam, a sad za ostalo se ja trebam pobrinuti!

I da vas obavijestim... Sutra mi je rođendan... Pa ono... Kad meni čestitate (), onda odite na Ivin blog i potpišite petijciju, da ne zatvara blog, jer je to glupo! =)

Inače... već dugo imam u planu napisat post o sportu (vjerovali ili ne!), točnije o sportašima koji su nas "napustili" u prošloj godini, al nekako mi se baš ne da...
Na tom popisu je naravno Janica... Pa ovako:
Hoće li se vratiti? To je najveće pitanje! Mi svi naravno priželjkujemo njezin povratak na snježne staze, jer skijanje bez nje, više nije skijanje! Iako su tu Nika, Ana i Matea nije to to... Janica je osoba koja je sigurno donijela najviše sportskog veselja u naše živote! Samom pomisli da više nećemo moći gledati kako ona skija, kako prolazi ta vrata na stazi kao da uopće ne postoje i kako nećemo više gledati "Snježnu Kraljicu" sa snježnom kraljicom, prevlada neko razočarenje u meni... Ja sam i više nego zahvalna za sve što je učinila za hrvatski sport. Ipak je ona naša olimpijska pobjednica, pa i svijetska prvakinja... Meni ne nedostaju njene nagrade, trofeji, već sama uživancija gledanja nje kako skija! To nitko ne može... Ona je razvila jednu posebnu tehniku koja nas obara s nogu. Nitko joj nije ravan niti će joj itko bit! I za kraj samo još da zamolim Boga, da nam se naša Janica vrati! =)
I da samo napomenem... Svaka čast Ani... Ono što je ona pokazala do sad, sve najbolje!

Drugi na popisu je Zinedine Zidane...
O njemu sam već pisala... I dalje stojim kod onoga što sam rekla. Za mene je on najveći i najbolji nogometaš na svijetu. (Naravno gledajući od ovih koji su se oprostili... ) Njegova dodavanja, pa čak i driblinzi, općenito njegova inteligencija u nogometu pravim nogometoljupcima oduzimala je dah... Karijeru je završio slavnim udaranjem glavom Materazzija u prsa, te nagradom za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva. Zidane je bio vrlo tolerantan nogometaš, no ako je tada, u finalu svjetskog prvenstva, uspio onako odreagirati sigurno je da mu nije bilo svejedno! To nije nimalo smanjilo moje mišljenje o njemu, naprotiv... Iza sebe je ostavio mnogo trofeja... Igrao je u najboljem klubu na svijetu u kojem je i završio svoju karijeru... Nogometni znalci će o njemu samo najbolje govoriti... A to je i zaslužio!

Treći na popisu je Michael Schumacher...
Iako tog čovjeka nisam voljela od kad znam za sebe, šta je je, ostavio je velik trag iza sebe... Oborio je sve moguće rekorde u F1. No imao je poseban karakter i njega su ljudi ili voljeli ili mrzili! Od ove sezone, više ga neće biti na utrkama Formule 1 i ja napokon mogu odahnut!

Ostale sportaše mi se ne da nabrajat... Nisu mi toliko bitni...

Pa evo... Novi post je gotov i da ne mučim nekog (roli) odmah ga objavljujem!

Evo ljudi, prije neg kaj odem u daleke svijetove, da se pozdravim brzo s vama...
Za par dana ostavljamo još jednu godinu nama iza leđa i molimo Boga da nam bude bolje u slijedećoj... Meni je ova godina bilo bolja nego prošla. To sam zaključila iz nekih događaja. Ali ne bi imala ništa protiv da slijedeća bude još bolja! I zato:

Sretna vam godina svima i neka vam se sve želje ostvare i s nadom da se što ranije ostvare!



(Posebno mom frendu, gosp. H.Z.S. kojemu jučer, tj. danas u raniiim jutarnjim satima, možda igrom slučaja, nisam uspjela čestitat Novu...)



Uživajte...

Iako još nije, želim vam svima Sretan Božić! Uživajte u toplini doma i u krugu svoje obitelji! Želim vam puno lijepih poklona... Ne znam kaj bih vam više rekla... Volim vas sve! (bez brige! nisam pijana! )

I evo pošto idem u jezičnu gimnaziju... (da bar ne idem):












Pa-pa ljudi... Uživajte mi!